bijéljeti

gl. nesvrš. neprijel./povr. prez. 1. l. jd. bijélīm, 3. l. mn. bijélē, imp. bijéli, aor. bijéljeh, imperf. bijéljāh, prid. r. m. bijélio, ž. bijéljela, s. bijéljelo, mn. bijéljeli postajati bijelim [Rublje bijeli na suncu.] • bijéljeti se povr. isticati se bijelom bojom [Planinski se vrhovi bijele pod snijegom.]

bijȇs

im. m. G bijȇsa, L bijésu; mn. N bjȅsovi, G bjȅsōvā stanje izazvano jakim osjećajem nezadovoljstva i ljutnje; sin. gnjev ♦ pucati od bijesa biti jako bijesan

bijésan

prid. G bijésna; odr. bijȇsnī, G bijȇsnōg(a); ž. bijésna, s. bijésno; komp. bjȅšnjī/bjèsnijī 1. koji je pun bijesa; sin. gnjevan 2. koji je zaražen bjesnoćom [~ pas]

bijȇsno

pril. komp. bjèsnijē s mnogo bijesa [~ vikati]; sin. gnjevno

bȉk

im. m. G bìka, V bȉče; mn. N bìkovi, G bȉkōvā 1. spolno zreo mužjak goveda koji obično služi za rasplod 2. jd. (Bȉk) astr. zviježđe zodijaka između Ovna i Blizanaca 3. a. jd. astrol. horoskopski znak onih koji su rođeni od 21. travnja do 21. svibnja b. pren. osoba rođena u istoimenome znaku ♦ bijesan kao ~ jako ljut; i bika bi pomuzao pohlepan je, nezasitan je; jak kao ~ veoma jak; zdrav kao ~ potpuno zdrav

bilabìjāl

im. m. G bilabijála; mn. N bilabijáli, G bilabijálā v. dvousnenik

bȉlabijālnī

prid. G bȉlabijālnōg(a); ž. bȉlabijālnā, s. bȉlabijālnō v. dvousneni

bȉlaterālan

prid. G bȉlaterālna; odr. bȉlaterālnī, G bȉlaterālnōg(a); ž. bȉlaterālna, s. bȉlaterālno v. dvostran

bilìjār

im. m. G bilijára, I bilijárom/bilijárem sp. dvoranska društvena sportska igra s najmanje trima kuglama koje se udaraju vrhom štapa na posebnome stolu

bilìjārskī

prid. G bilìjārskōg(a); ž. bilìjārskā, s. bilìjārskō koji se odnosi na bilijar [~ stol; ~ štap]

bilìjūn

glav. br. G bilijúna; mn. N bilijúni, G bilijúnā broj koji se obilježava s 1 000 000 000 000, za jedan veći od broja devetsto devedeset devet tisuća milijardi devetsto devedeset devet milijuna devetsto devedeset devet tisuća devetsto devedeset devet i za jedan manji od broja bilijun i jedan

bìlīngvan

prid. G bìlīngvna; odr. bìlīngvnī, G bìlīngvnōg(a); ž. bìlīngvna, s. bìlīngvno v. dvojezičan

bilingvìzam

im. m. G bilingvìzma v. dvojezičnost

bȉlo

im. s. G bȉla; mn. N bȉla, G bȋ 1. med. ravnomjerno dizanje i spuštanje krvne žile u ritmu otkucaja srca; sin. (puls) 2. anat. krvna žila u blizini šake na kojoj se mjere otkucaji srca 3. zem. vršni dio uzvisina koji im određuje smjer pružanja ♦ opipati ~ (puls) komu pokušati doznati čije mišljenje ili gledište

bȋlo

čest. označuje da su osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, okolnosti itd. neodređeni [gdje ~; kad ~; koliko ~; ~ kako; ~ što; ~ tko]; sin. god, ma

bȋlje

zb. im. s. G bȋlja bot. 1. biljni svijet, ukupnost biljnih organizama [krmno ~; ljekovito ~; ukrasno ~] 2. biljni organizmi koji imaju koje zajedničko svojstvo [primorsko ~; nisko ~]; sin. raslinje, ( vegetacija)

bìljeg

im. m. G bìljega; mn. N bìljezi, G bȉljēgā 1. predmet s urezanim reljefnim, ispupčenim znakom ili tekstom [izraditi ~]; sin. pečat, žig 2. otisak takva znaka na ispravi kojim se potvrđuje ispravnost podataka [udariti ~]; sin. pečat, žig 3. službena naljepnica s naznačenom novčanom vrijednošću [staviti ~ na molbu za upis u školu] 4. pren. ono čime je što obilježeno [Ovaj grad nosi ~ rata.]; sin. pečat, trag, znak, znamen poet., žig 5. razg. v. madež

bìlješka

im. ž. G bìlješkē, DL bìlješci; mn. N bìlješke, G bìlježākā/bȉljēškā/bìlješkī 1. kraći tekst [praviti bilješke]; sin. zapis 2. dodatno objašnjenje koje se navodi na dnu stranice

bìlježēnje

im. s. G bìlježēnja pravljenje zapisa; sin. (notiranje), zapisivanje

bìlježit

prid. G bìlježita; odr. bìlježitī, G bìlježitōg(a); ž. bìlježita, s. bìlježito koji ima prepoznatljive značajke, posebna obilježja, koji je po čemu tipičan, u kojemu se ogleda što posebno [bilježito svojstvo]

bìlježiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. bìlježīm, 3. l. mn. bìlježē, imp. bìlježi, aor. bìlježih, imperf. bìlježāh, prid. r. bìlježio, prid. t. bìlježen praviti zapis [~ podatke]; sin. (evidentirati, notirati), (voditi bilješke) v. pod voditi, zapisivati

bìlježnica

im. ž. G bìlježnicē; mn. N bìlježnice, G bìlježnīcā listovi papira za pisanje ili crtanje povezani u korice [geometrijska ~; matematička ~; radna ~; školska ~]; sin. (teka)

bìlježnica

im. ž. G bìlježnicē; mn. N bìlježnice, G bìlježnīcā službenica koja vodi upravne poslove u općini  javna ~ pravnica koja ima ured za ovjeru potpisa na dokumente, za sklapanje ugovora, vođenje ostavinskih rasprava i drugih pravnih poslova

bìlježničin

prid. G bìlježničina; ž. bìlježničina, s. bìlježničino koji pripada službenici koja vodi upravne poslove u općini

bìlježnīk

im. m. G bìlježnīka, V bìlježnīče; mn. N bìlježnīci, G bìlježnīkā službenik koji vodi upravne poslove u općini  javni ~ pravnik koji ima ured za ovjeru potpisa na dokumente, za sklapanje ugovora, vođenje ostavinskih rasprava i drugih pravnih poslova

bȋljka

im. ž. G bȋljkē, DL bȋljci; mn. N bȋljke, G bȉljākā/bȋljkā/bȋljkī bot. 1. mn. carstvo eukariotskih višestaničnih organizama s jezgrom i organelima koji se u procesu fotosinteze koriste Sunčevom energijom za proizvodnju hrane 2. pripadnica istoimenoga carstva [industrijska ~; jednogodišnja ~; ukrasna ~]  niža ~ 1. mn. skupina biljaka kojoj je tijelo steljka; sin. steljnjača 2. pripadnica istoimene skupine; sin. steljnjača; viša ~ 1. mn. skupina najrazvijenijih kopnenih biljaka koje imaju korijen, stabljiku i list, čine ih mahovine, papratnjače i sjemenjače; sin. stablašica 2. pripadnica istoimene skupine; sin. stablašica

bȋljnī

prid. G bȋljnōg(a); ž. bȋljnā, s. bȋljnō koji se odnosi na biljke [biljno carstvo]

bȉljojēd

im. m. G bȉljojēda; mn. N bȉljojēdi, G bȉljojēdā v. biljožder

bȉljoždēr

im. m. G bȉljoždēra, I bȉljoždērom; mn. N bȉljoždēri, G bȉljoždērā zool. 1. mn. skupina organizama koji se hrane pretežno biljem 2. pripadnik istoimene skupine; sin. (biljojed)

bimètāl

im. m. G bimetála; mn. N bimetáli, G bimetálā v. dvokovina

bȉnārnī

prid. G bȉnārnōg(a); ž. bȉnārnā, s. bȉnārnō 1. koji ima dva dijela, koji ima dva člana 2. inform., mat. koji se odnosi na brojevni sustav kojemu je baza 2; sin. dvojčani

biocenóza

im. ž. G biocenózē; mn. N biocenóze, G biocenózā biol. životna zajednica raznovrsnih organizama

biogèneza

im. ž. G biogènezē biol. proces u kojemu se živo biće razvija samo iz već postojećega živog bića

biògraf

im. m. G biògrafa; mn. N biògrafi, G biògrāfā osoba koja piše biografije; sin. životopisac

biogràfija

im. ž. G biogràfijē; mn. N biogràfije, G biogràfījā v. životopis

biògrafkinja

im. ž. G biògrafkinjē; mn. N biògrafkinje, G biògrafkīnjā žena koja piše biografije

biògrafskī

prid. G biògrafskōg(a); ž. biògrafskā, s. biògrafskō koji se odnosi na biografiju [~ podatak]; sin. životopisni

bioindìkātor

im. m. G bioindìkātora, I bioindìkātorom; mn. N bioindìkātori, G bioindìkātōrā biol. organizam s pomoću kojega se prati stanje okoliša

biokatalìzātor

im. m. N biokatalìzātora, I biokatalìzātorom; mn. N biokatalìzātori, G biokatalìzātōrā biol. tvar biološkoga podrijetla koja ubrzava kemijske reakcije

biokémija

im. ž. G biokémijē kem. proučavanje kemijskih procesa u živim organizmima

biokémījskī

prid. G biokémījskōg(a); ž. biokémījskā, s. biokémījskō koji se odnosi na biokemiju [~ laboratorij]

biòlog

im. m. G biòloga, V biòlože; mn. N biòlozi, G biòlōgā stručnjak koji se bavi biologijom

biològija

im. ž. G biològijē 1. znanost koja proučava živi svijet ili nastanak, postojanje i održanje bića i žive prirode 2. nastavni predmet u kojemu se poučavaju osnovne spoznaje istoimene znanosti

biòloginja

im. ž. G biòloginjē; mn. N biòloginje, G biòlogīnjā stručnjakinja koja se bavi biologijom

biòloškī

prid. G biòloškōg(a); ž. biòloškā, s. biòloškō koji se odnosi na biologe i biologiju [biološke znanosti]

bȉootpād

im. m. G bȉootpāda otpad koji se sastoji od ostataka organskih tvari

bȉoplīn

im. m. G bȉoplīna; mn. N bȉoplinovi, G bȉoplinōvā kem. smjesa metana i ugljikova dioksida koja nastaje anaerobnim raspadom organskih otpadnih tvari

biorazgràdiv

prid. G biorazgràdiva; odr. biorazgràdivī, G biorazgràdivōg(a); ž. biorazgràdiva, s. biorazgràdivo; komp. biorazgradìvijī koji se može biološki razgraditi

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga